Prema koncepciji obiteljskih sistema, pojedince možemo najbolje razumjeti u kontekstu odnosa i procjenom interakcija unutar cijele obitelji. Simptomi se često smatraju pokazateljem disfunkcije unutar obitelji; često se takvi disfunkcionalni obrasci prenose kroz nekoliko generacija. Ponekad klijentov problem može biti simptomom načina funkcioniranja sistema, a ne naprosto pokazateljem nečije neprilagodbe, povijesti ili psihosocijalnog razvoja.
Iz ovog možemo zaključiti da klijentovo problematično ponašanje može:
- Imati funkciju ili svrhu za obitelj, održava se obiteljski poredak
- Biti funkcijom nesposobnosti obitelji da produktivno djeluje, osobito u prijelaznim razvojnim razdobljima ili
- Biti simptomom disfunkcionalnih obrazaca koji se prenose s generacije na generaciju. Tu je jako djelotvorna i terapija sistemskih konstelacija (vidi opširnije na mojoj stranici)
Glavni princip s kojim se slaže najveći broj obiteljskih terapeuta neovisno o svom teorijskom pravcu, jest da je klijent povezan sa živim sistemom te da se promjena jednog dijela sistema odražava na njegovim ostalim dijelovima.
U skladu s tim nužan je tretmanski pristup koji obuhvaća sve članove obitelji, širi kontekst i samog klijenta. Stajalište obiteljske terapije zahtijeva koncepcijski zaokret jer se obitelj smatra djelatnom jedinicom koja je više od zbroja uloga njezinih članova.